Pravijo da upanje umira zadnje;-)

Danima več se nismo vidjeli,

a tvoje prijatelje ne pitam,

ne želim priznati da ne znam,

što se s nama to zbilo za tren.

Svake se noči tiho pomolim,

sa željom da te sutra ugledam,

i sve bih dala da si samnom,

da te dotaknem samo za tren.

Da znaš, da znaš,

kako pogled tvoj još boli,

da znaš kako srce te moje voli,

da znaš kako tužna sam bez tebe,

da znaš uvjek bio bi kraj mene.

Da znaš kolko suza sam isplakala,

da znaš i da nisem se pokajala,

da znaš kako tužna sam bez tebe,

da znaš uvjek bio bi tu u mome sječanju,

počinje sve od ovog prolječa,

i ova tuga koju osječam

slomič če srce na pola za tren.

U mom životu barem kratko dušo bio bi sve,

i kako vrijeme ide vidim da mi ne ide,

jer kud god krenem, kud god podjem samo za tebe znam

priznajem od tog dana sebi ja ne pripadam.

Kao u nekom filmu cijeli moj se srušio svijet

i čekam da se nesto desi čekam prokret,

jer kud god krenem, kud kod podjem samo za tebe znam,

ne želim biti sama, želim samo tebi ja da pripadam,

ko što se pripada po prvi put

raci da nije bilo uzalud,

da tvoja ljubav još traje bar tren.